U školi kažu razred je ogledalo razrednika, znači mi smo ogledalo trenera. Zbog trenera i grupe često činim ludosti, tipa trčati po buri (a nije mi se išlo), trenirati po kiši, snijegu, vrućini, dogovarati se za utrke. Bježim od kuće i nekad s posla (pst) na trening. Mogla bi biti u bržoj grupi ,ali se tamo se ne osjećam dovoljno motivirajuće. Igor točno zna, kako i na koji način iskoristiti naše vježbačke potencijale, obožava kada imamo upale mišića i hodamo kao kauboji, uvijek za akcije penjanja po Sljemenu. Kao trener je domišljat u smišljanju vježbi, vrijedan, savjestan. Kao osoba je prava ljudina u svakom pogledu. Da nema Igora ne bih ni ja bila dio ove zajednice. A da nema Igora ne bi bilo zajednice takva kakva je. Simbioza Igora i članova.
