Zvonimir Rebić
Kineziolog
Biography:
Zovem se Zvonimir Rebić i rođen sam 1997. u Zagrebu kao srednje dijete sportske obitelji. Od najmanjih nogu sam se bavio sportom, a krenuo sam s karateom kada sam imao samo 4 godine. Već od onda se moglo pretpostaviti da će sport biti sastavni dio mog života jer sam odbijao propuštati treninge bez obzira na sve. S 10 godina sam počeo trenirati košarku kojom sam se bavio do upisa na fakultet, a koja mi je omogućila da razvijem timski duh i da shvatim što znači biti dio kolektiva.
Nedugo nakon upisa na fakultet otkrivam svoju ljubav prema trčanju i, s manjim prekidima, trčim već više od 5 godina. U tom periodu istrčao sam značajan broj utrka, najviše polumaratona (4). Zadnjih godinu dana sve više se bavim tzv. “trail” trčanjem, koje podrazumijeva kretanje kroz prirodu, šumskim ili planinarskim stazama. Najbolji uspjeh trail trčanja mi je 13. mjesto na utrci Plazur 30K, na 4. izdanju Medvednica trail utrke.
Kao trener trčanja radim već 2 godine, aktivno pomažući rekreativcima da zavole trčanje kao sastavni dio zdravog načina života. Uz to, pomogao sam prijateljima da se spreme za kraće utrke koje su uspješno završili s vrlo dobrim rezultatima.
Uz trčanje, aktivno radim i na ostalim komponentama fitnesa, posebice jakosti i mišićne izdržljivosti, dominantno kroz trening s vlastitim tijelom. Smatram da je jednako važno za cjelokupno zdravlje biti snažan i fit. S jedne strane, kondicija omogućava lakše obavljanje svakodnevnih poslova, dok jakost pospješuje održavanje mišićne mase i čuva nas od ozljeda. Stoga je važno usmjeriti se i prema aerobnim aktivnostima, ali i na trening jakosti kako bismo postigli maksimalne rezultate.
Trenutno radim u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu, a kao profesor kineziologije osjećam se dužnim prenijeti važnost cjelokupnog zdravlja idućoj generaciji, ponajviše svojim primjerom. Mislim da je sport izuzetno bitan za cjelokupni rast i razvoj djece i mladih, ne samo njihovog tijela, već i uma i savjesti.
Plan mi je nastaviti vježbati i razvijati vještine i znanja u kontekstu kineziologije, a u bližoj budućnosti volio bi se okušati u triatlonu ili akvatlonu, no siguran sam da će trčanje zauvijek biti dio moje rutine.